Perla što premca nigdje joj nije

I.

Sredinom 14. stoljeća procvala je u Engleskoj aliterativna poezija, poezija kojoj je aliteracija ukras stiha, oživjela gotovo nakon dva i pol stoljeća. Među remek-djelima te poezije osobito se ističe poema Perla ili Biser nepoznatog autora, ispjevana između 1350. i 1380, alegorična poema vrlo složene rime i aliteracije, u 1212 stihova i 20 dijelova, u kojoj se, unatoč svoj složenosti tehničke izvedbe i sadržajnoj didaktičnosti, zrcali snažan izraz dubokih pjesnikovih osjećaja koji započinju tugom i revoltom zbog gubitka dvogodišnjeg djeteta, a završavaju smirenjem i utjehom u vjeri u vječni život. Spjev Perla sačuvan je u samo jednom rukopisu (Cotton Nero A x) što ga je Sir John Cotton (1621–1701), unuk Roberta Brucea, kolekcionara starih rukopisa, predao Britanskom muzeju, gdje je pohranjen od 1753.

Nepoznati pjesnik, po svoj prilici obrazovan čovjek, dobro upućen u teološku literaturu i biblijsku egzegezu, opisao je kroz viziju i alegoriju svoju bol zbog smrti dvogodišnje kćeri, koja mu je poput dragocjena bisera izmaknula iz prstiju i nestala u zemlji. U snu mu se dvogodišnje dijete pojavljuje kao prelijepa djevojka koja se šeće divnim predjelima zemaljskoga rajskog vrta među nebeskim nevjestama, odjevena u haljinu posutu biserima i ovjenčana bisernim vijencem. Ime joj je vjerojatno bilo Margaret ili Margery, što na latinskom znači perla ili biser, a on ju je od dragosti zvao Pearl (Perla). Pjesnik je dakle izgubio ni sa čim usporedivu kćer u svome vrtu i često je dolazio na njezin grob tugujući za njom i korio zemlju koja prlja njezinu čistoću.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2022.

Pjesnik je svjestan prolaznosti života i činjenice da sve što živi mora umrijeti, ali svejedno ne može prijeći preko svoje boli zbog gubitka „te perle bez máne“. Jednoga dana doživljava viziju u kojoj se našao u prelijepu, čudesnom kraju kojim teče rijeka iza koje se nazire grad. Spomenuta djevojka učini mu se toliko otmjenom i sličnom njegovoj „izgubljenoj perli“, njegovoj miloj djevojčici, sada odrasloj djevojci. Pjesnik bi želio prijeći rijeku života koja ih dijeli, biti s njom, ali u tome ne uspijeva jer mu Bog to ne dopušta dok se ne očisti od grijeha. Djevojka ga poučava kako da prihvati Božju volju i prepusti se Njegovu milosrđu, ublažujući njegovu bol i gorčinu riječima koje svjedoče o njezinoj vječnoj ljepoti i čistoći. Pjesnik je vidio „što drugom dano nije“, svu milinu života poslije smrti u neizrecivo divnim slikama raja, Novog Jeruzalema. Riječ je o pjesmi koja uza sve duboke osjećaje ožalošćena oca ima i dublje mistično značenje: upućuje na sjedinjenje s Bogom i poučava kako steći vječno blaženstvo.

II.

Kako je iz sadržaja pjesme Perla vidljivo, posrijedi je visio, vizija prekogrobnoga života u raju i pouka čovjeku kako dosegnuti spasenje i vječni život u zajedništvu s Bogom. Srednjovjekovna tradicija vrlo je bogata prekogrobnim vizijama i svakovrsnom apokaliptičkom i eshatološkom literaturom. Uzore i poticaje takvoj literaturi u prvom redu nalazimo na brojnim stranicama Staroga zavjeta, od proročkih knjiga, primjerice u slučaju poeme Perla proroka Izaije, preko psalama i Pjesme nad pjesmama, do ulomaka iz Novoga zavjeta i Ivanove knjige Otkrivenja. To se jasno očituje i u pjesmi Perla. Osim toga, brojni su srednjovjekovni tekstovi mogli utjecati i potaknuti anonimnog pjesnika u koncipiranju i izvedbi njegove pjesme: od Ciceronova Scipionova sna, Dijaloga Grgura Velikoga, preko različitih popularnih „pučkih“ apokalipsa i vizija, Viđenja sv. Pavla, Plovidbe sv. Brandona, Čistilišta sv. Patrika do Tnugdalove vizije i Turkilove vizije te niza filozofsko-teoloških rasprava od sv. Klementa Aleksandrijskoga, sv. Augustina, sv. Bernarda, sv. Grgura iz Nise i njegova Spisa o djevičanstvu, do Origena, Alberta Velikog, Boetija i sv. Bonaventure.

Luko Paljetak ističe u pogovoru kako je zapaženo da je Perlin pjesnik mogao uzor i poticaj naći u Danteovoj Božanstvenoj komediji i u Boccacciovoj elegiji Olimpija, koju je napisao u povodu smrti kćeri Violante. Zaustavimo se nakratko na Danteovu remek-djelu. Činjenica je da je Danteova Commedia prva tiskana izdanja doživjela 1472. u Folignu, Mantovi i Veneciji. Tiskano izdanje Perlin pjesnik dakle nije mogao doživjeti. No mogao je s njom doći u doticaj preko prijepisa kojih je jamačno bilo, a, kako znamo, Dante je Komediju završio 1321, nešto prije smrti. Perlinu pjesniku jezik nije morao biti tuđ, jer mu je, iako je riječ o početnoj standardizaciji talijanskog jezika, osnovica latinska. Kako je dakle Dante mogao izravno ili neizravno utjecati na englesku pjesmu Perla?

Pažljivijim čitanjima poeme Perla, koja je didaktično-poučna i religiozna poema visokih estetskih vrijednosti, uočavamo vrlo očite sličnosti s posljednjim pjevanjima Danteova Čistilišta, i to s Danteovim ulaskom u divnu šumu Zemaljskoga raja, koja je alegorija savršenoga ljudskog života u Edenu, i prikazom Zemaljskoga vrta i susreta s Mateldom od koje ga je dijelila rijeka, a onda i s Beatrice, „zaručnicom s Libana“. Isto tako, Beatricino obraćanje Danteu i njezini prijekori jer nije smio trčati za prolaznim stvarima u određenoj mjeri odjekuju u dijalogu pjesnika i njegove premile kćeri, Božje nevjeste, Perle, u njegovu nerazumijevanju božanske stvarnosti i njezinim prijekorima i navođenjima evanđeoskih primjera, Matejeve prispodobe o vinogradu i kraljevstvu Božjem i Lukinih riječi o kraljevstvu Božjem u koje će ući samo oni koji postanu nevini i čisti poput djece. Pjesnik bi te primjere morao slijediti kako bi, očišćen, zadobio spasenje i vječni život. Opis i doživljaj Edena, zemaljskog vrta u Perli, u mnogim se stihovima podudara s posljednjim pjevanjima Čistilišta, u kojima se ističu ljepota i čistoća toga nebolikoga rajskog krajolika u kojem su prije pada, prije nego što su kušali zabranjeni plod, živjeli Adam i Eva i koji je njihov Tvorac i Tvorac svega stvorenoga za njih posebno stvorio.

Danteov opis Empireja, Novog Jeruzalema, ne kao neke vremensko-prostorne kategorije ili mjesta, nego kao čovjekova života u Božjoj punini, kao Božjeg čovjeka u zajedništvu s Bogom, što ga nalazimo u posljednjim pjevanjima Raja, nema takve sličnosti ili podudaranja. Perlin pjesnik prepjevao je Ivanovo viđenje Novog Jeruzalema, Božjega grada i prijestolja i gledanje Janjeta/Krista, kako je to zapisano u 5, 14, 19, 21 i 22 glavi Otkrivenja. Određeno podudaranje ili sličnost mogli bi se prepoznati u buđenju iza sna Perlina pjesnika na kraju pjesme i u Danteovu buđenju u XXXIII. pjevanju Raja, kad je, nakon poniranja u Višnju Svjetlost, vizija nestala, a Danteu nije dano da je obnovi. No i tu su sličnost i pravo podudaranje upitni. Podudaranje bi se moglo naći i u strukturiranosti pjesme Perla odnosno njezinoj numeričkoj simbolici, ali bi i to bilo odveć nategnuto jer se ta numerička simbolika oslanja isključivo na Ivanovo Otkrivenje. Stoga su, ako uopće podudaranja valja tražiti, znatno prihvatljiviji poticaji što ga je Perlin pjesnik mogao naći u Boccacciovoj elegiji Olimpija ili nekim drugim vizionarskim tekstovima. Spjev završava porukom kršćanima toga nemirnog povijesnog vremena: „Ugodit Kralju, u míru biti / s Njim…“ Za to „dovoljno je: vjernik si prâvi;…“: jer „…On nas štiti / i prijatelj je naš; (…) slàvi / svećenik Ga na oltar kad stavi / vino i kruh, kô tijelo Mu nag“, da bi pjesnik djelo završio vrelom željom: „Nek sluge sve u dôm svoj spravi, / i perlu moju, biser mu drag.“

III.

Da zaključimo: Perla je kao i Danteova Božanstvena komedija religioznog karaktera. Oba djela pripadaju vizionarskoj književnosti. Pjesnici su iznimno religiozni i njihova su djela nastala iz velike vjere i imaju iznimno poučnu, slobodno možemo reći spasenjsku svrhu i finalni uzrok. Prva, Perla, da posluži kao svjedočenje ožalošćena oca kako u vjeri postići utjehu i mir; druga, remek-djelo svjetske književnosti, kao poruka svakom čovjeku i cijelom čovječanstvu kako izbaviti žive u ovome životu iz stanja bijede i privesti ih u stanje sreće: stanje vječnoga blaženstva. Luko Paljetak još jedanput je posvjedočio svoje vrsno prevodilačko umijeće i podario hrvatskoj kulturnoj javnosti još jedan dragocjen i u nas nepoznat književni biser.